Riječi mogu ohrabriti čovjeka, pomoći mu da ne klone u životnim teškoćama; mogu ga ugodno iznenaditi i razveseliti; riječi mogu čovjeka potaknuti na praštanje i odvratiti ga od osvete; riječima možemo ponovno izgraditi srušene mostove među nama. Međutim, riječi mogu imati i destruktivno djelovanje. Riječi su hrana našoj duši, točnije, nama samima. Zbog toga smo odgovorni za to. Kao što se predavač ozbiljno priprema za svoje predavanje, tako bismo se i mi trebali svakodnevno, već ujutro pripremiti za izgovaranje, ali i za slušanje riječi:
1. Postati svjestan: ljubljen sam, vrijedan kao osoba, dragocjen u Božjim očima - to je temeljna istina o meni.
2. To je i temeljna istina o svakom čovjeku kojeg ću danas susresti - zato ću mu pristupiti s ljubavlju i poštovanjem.
3. U dubini svog bića svaki je čovjek dobar, međutim na razini na kojoj mi komuniciramo često povrjeđujemo jedni druge, ne razumijemo se... Svjestan toga, oprostit ću stare povrede, odreći se predrasuda i svakog animoziteta u odnosu na osobe s kojima ću se susresti.
4. Neću se "hvatati" za pojedine riječi (posebno ako su negativne) - nastojat ću ispravno shvatiti poruku koju mi osoba želi uputiti. Ona se ponekad ne nalazi u izgovorenom, nego "između redova". Treba je otkriti u podlozi izgovorenog.
5. Izbjegavat ću slušanje i izgovaranje negativnih riječi, kritizerstvo i ogovaranje.Izbjegavat ću uzaludne i beskonačne riječi, ali trudit ću se da ne propustim izgovoriti riječi ljubavi, ohrabrenja, podrške... Također ću hraniti svoju dušu mudrim riječima.
