SLAFF ili Slatinski amaterski filmski festival održava se po 2 put ove godine 29.,30.,31. ožujka 2012.g.
za sve informacije pogledajte na linku:
SLAFF 2012
Savjeti za sve...
Ovdje ćete naći puno savjeta od A-Ž....Potrebo za državnu maturu,srednju te osnovnu školu.....tu ćete još naći kako obavljati neke poslove.....kako odgajati djecu naučiti ih poštovanja.
subota, 18. veljače 2012.
nedjelja, 5. veljače 2012.
srijeda, 1. veljače 2012.
RAZMJENI.COM - Nova internet zarada
Razmjeni.com nova je web stranica sa razmjenom internet prometa.Prva je u Hrvatskoj. Na njoj možete zaraditi preko Facebooka,Google-a +, Twittera i Youtube-a.
REGISTRACIJA NA LINKU :
http://www.razmjeni.com/ref-273.html
REGISTRACIJA NA LINKU :
http://www.razmjeni.com/ref-273.html
srijeda, 25. siječnja 2012.
Kako odabrati pravi objektiv za fotoaparate | Namjena objektiva
Koji objektiv koristiti u kojoj situaciji? Pogledajte listu objektiva i njihovu namjenu od 14 do 500 mm.
Ako ste kupili ili namjeravate kupiti digitalni SLR aparat, pitanje koje po svoj prilici prvo postavljate odnosi se na objektiv. Koji uzeti? Je li kit objektiv koji proizvođač pakira s aparatom dobar, ili treba uzeti neki drugi? Što vam sve treba? Za početak, da vidimo kakav objektiv će vam trebati za koju namjenu. Žarišne duljine su izražene za 35mm format filma. Na digitalnom tijelu, morat ćete pomnožiti fizičku, realnu žarišnu duljinu s crop faktorom senzora tog tijela, da biste dobili ekvivalentnu žarišnu duljinu na 35mm filmu.
Ekstremni širokokutni: 12-24 mm
Interijeri i ekstremni efekti s “razvlačenjem” prostora. Nisu posebno korisni za pejsaže, naprosto zato što paktički nigdje nećete naći prizor koji je kao cjelina prikladan za snimanje. Najčešće nešto negdje smeta, pa bolje ispadne vađenje detalja. Jedino mjesto na kojem sam poželio slikati pejsaž ekstremnim širokokutnim objektivom je južna strana otoka Hvara, na kojoj nema ljudskih artefakata, a horizont s litice se pruža po više od 180 stupnjeva, i pokriva dio Hvara i paklenske otoke. Eventualno, neki prizor s vrha planine ili u pustinji mogao bi biti dovoljno “čist” za hvatanje ovakvim staklom.
Širokokutni: 28-35mm
Pejsaži. Ove žarišne duljine su granica širine unutar koje se isplati slikati pejsaž. Za interijere je ovo donja granica upotrebljivosti, isto kao i za razvlačenje prostora, jer je efekt previše “normalan”. Ponekad odlično posluži za dinamične portrete.
Normalni: 40-50mm
Ove žarišne duljine stvaraju dojam običnosti, normalnosti i svakodnevnosti, zato što pokrivaju otprilike isto područje kao i ljudske oči, ako zanemarimo periferni vid. Za početnika, ovo su žarišne duljine kojima je najteže ovladati, jer im nedostaje ekstremnost širokog kuta, i intimnost teleobjektiva. S druge strane, snimke koje uspijete uhvatiti ovim objektivom imaju to svojstvo da neposredno i trenutno uvlače gledatelja, budući da najviše podsjećaju na stvarnost, stvarna sjećanja, emocije i misli. Slike snimljene normalnim objektivom znaju biti nevjerojatno upečatljive upravo zbog svoje “običnosti”. Zbog toga se početnicima savjetuje da vježbaju upravo s ovim žarišnim duljinama; tako neće svoj nedostatak ideja, vještine i talenta moći prikrivati ekstremnim optičkim efektima širokih i tele objektiva. Normalna žarišna pokazuje vaše ideje,
a ne svojstvo optike.
Kratki teleobjektiv: 70-135mm
Ovo su jako lijepe portretne žarišne duljine, dakako za portrete od struka prema gore. Obično ih se koristi izbliza i na otvorenoj blendi. Također, ove žarišne su odlične za vađenje djelića pejsaža; 70-100mm su moje omiljene pejsažne žarišne duljine, a 135mm mi je omiljeni portretni objektiv.
Dugi teleobjektiv: 200-400mm
Dvoranski sportovi, vađenje djelića pejsaža, divlje životinje, zoo vrt. Također i ekstremno intimni portreti, snimke detalja lica. Zbog krivulje dubinske oštrine, kad pritvorite blendu na njima dobit ćete oštro lice i zamućenu pozadinu; s kratkim teleobjektivima je teže izgubiti pozadinu sa pritvorenom blendom.
Ekstremni teleobjektiv: >400mm
Sport na otvorenom, ptice, divlje životinje.
Makro objektivi (50mm, 100mm)
Kukci, detalji cvijeća, nakit, iznimno sitne stvari, portreti. Da, dobro ste pročitali: makro objektivi su odlični za portrete, ako želite izvući puno detalja s lica. Obično su iznimno oštri, i dobar su izbor ako vam je bitna apsolutna detaljnost slike. Dobar 100mm makro je prva stvar koju biste trebali razmotriti, uz standardni objektiv, budući da će vam poslužiti i kao kratki teleobjektiv za portrete.
Soft focus objektivi
Portreti, i to uglavnom ženski i dječji portreti. To su razmjerno egzotična stakla koja omogućuju korekciju stupnja sferne aberacije objektiva, i na takav način zadržavaju oštru jezgru uz zamućenje rubova predmeta. Sličan efekt moguće je reproducirati u photoshopu.
Fisheye
Dobri su za ilustriranje fisheye efekta, uglavnom. Osim ekstremnih geometrijskih razvlačenja prostora, nisu posebno korisni.
Tilt-shift objektivi
Arhitektura, interijeri i sl. Takvi objektivi su teška egzotika i služe za ispravljanje geometrijskih izobličenja nastalih pri fotografiranju zgrada, drveća i sl. na širokom kutu. Poseban problem početnicima predstavljaju zoom objektivi, dakle oni koji ne pokrivaju samo jednu žarišnu duljinu, nego određeni žarišni raspon. Početnici ih jako vole, jer misle da će im takvi objektivi dati više “kreativne slobode” i “mogućnosti eksperimentiranja”. Zapravo, mišljenje je većine stručnih fotografa da početnici ne bi smjeli ni primirisati zoom objektivu, jer s njim nikad neće naučiti fotografirati. Naprosto, zoom objektiv vas neće naučiti kako neka žarišna duljina crta svjetlom, i uglavnom ćete zoom koristiti umjesto približavanja i udaljavanja od onoga što slikate, umjesto za postizanje točno određenog optičkog efekta.
Nekad je važio i drugi prigovor, da su zoom objektivi svjetlosno slabi i neoštri, ali današnji zoomovi su uglavnom odlično napravljeni i uglavnom na razini nekadašnjih prime objektiva, tako da taj prigovor više ne važi. Ako baš morate koristiti zoom objektiv, recimo ako ste ga dobili uz aparat, pokušajte vježbati fotografiju koristeći ga samo na jednoj žarišnoj duljini, barem tjedan-dva. Nakon toga, prijeđite na drugu žarišnu. Recimo, za početak ga koristite samo na 50mm. Ako treba, zaglavite zoom prsten izolir-trakom. Kad tako budete snimali tjednima ili mjesecima, naučit ćete kako se ponaša normalni objektiv, naučit ćete komponirati sliku tom žarišnom duljinom. Nakon toga, prijeđite na 35mm, naučite komponirati slike tom žarišnom. Kad to naučite, prijeđite na teleobjektiv, 70 ili 100mm. Svaka žarišna duljina je zanat za sebe, i postoje fotografi koji čitav život rade samo s jednom jedinom. Cartier-Bresson je golemu većinu svojih fotki snimio 50mmobjektivom.
Kad ste naučili analizirati scenu iz pozicije više žarišnih duljina, imat ćete iskustvo koje će vam reći “aha, za ovo mi treba 28mm širac, zatvoren na f/8”, ili “ovo je posao za srednji telac na f/2.8”. Kad zoom objektiv naučite koristiti kao zbirku prime objektiva, i fotke komponirate s punom sviješću o tome kako se ponaša žarišna duljina koju ste odabrali, pri blendi na koju ste ga zatvorili, fotke će vam početi ličiti na nešto. Ne mogu vam ni objasniti koliko sam frustriran gledanjem snapshota koje ljudi snimaju tako što klincu ili kućnom ljubimcu priđu na deset centimetara, a onda shvate da su preblizu, pa se zoomom “udalje”, odnosno prebace na najširi kut. Nakon svega toga, zabljesnu nesretnu žrtvu frontalnim flashom, pa dobijemo fotku geometrijski izobličenog, nefokusiranog čudovišta crvenih očiju, s dodatnim flash-efektom smrznute zapanjenosti. Takve tipične anti-fotografije pokazuju što ljudi rade kad im date aparat u ruke, a ne pročitaju nijedan tekst s fotografskom teorijom, koji bi im objasnio kako se ponašaju objektivi, kako treba osvijetliti scenu, što nije pametno raditi i kako treba posložiti kompoziciju za dobivanje željenog efekta.
Iako se takvi snapshot-užasi povezuju s idiot-kamerama “bez manualnih postavki”, činjenica je da takvi aparatići znaju biti posve dobri, i da s njima čovjek može sasvim fino komponirati fotografiju, ako zna posložiti scenu za žarišnu duljinu objektiva takvog aparata (najčešće 35mm, kod filmskih idiota).Obično se veli da širokokutnim objektivom nije dobro slikati portret, ali to zapravo nije istina. Širokokutni objektiv zna biti odličan za dinamične portrete, ako znate kako crta svjetlo, kako krivi prostor, i tome slično. Te stvari se daju naučiti samo ako si namjerno ograničite izbor; u slučaju objektiva, manje je više. Jedna žarišna duljina, paradoksalno, naučit će vas o fotografiji daleko više od objektiva koji pokriva veliki raspon.
Ako ste kupili ili namjeravate kupiti digitalni SLR aparat, pitanje koje po svoj prilici prvo postavljate odnosi se na objektiv. Koji uzeti? Je li kit objektiv koji proizvođač pakira s aparatom dobar, ili treba uzeti neki drugi? Što vam sve treba? Za početak, da vidimo kakav objektiv će vam trebati za koju namjenu. Žarišne duljine su izražene za 35mm format filma. Na digitalnom tijelu, morat ćete pomnožiti fizičku, realnu žarišnu duljinu s crop faktorom senzora tog tijela, da biste dobili ekvivalentnu žarišnu duljinu na 35mm filmu.
Ekstremni širokokutni: 12-24 mm
Interijeri i ekstremni efekti s “razvlačenjem” prostora. Nisu posebno korisni za pejsaže, naprosto zato što paktički nigdje nećete naći prizor koji je kao cjelina prikladan za snimanje. Najčešće nešto negdje smeta, pa bolje ispadne vađenje detalja. Jedino mjesto na kojem sam poželio slikati pejsaž ekstremnim širokokutnim objektivom je južna strana otoka Hvara, na kojoj nema ljudskih artefakata, a horizont s litice se pruža po više od 180 stupnjeva, i pokriva dio Hvara i paklenske otoke. Eventualno, neki prizor s vrha planine ili u pustinji mogao bi biti dovoljno “čist” za hvatanje ovakvim staklom.
Širokokutni: 28-35mm
Pejsaži. Ove žarišne duljine su granica širine unutar koje se isplati slikati pejsaž. Za interijere je ovo donja granica upotrebljivosti, isto kao i za razvlačenje prostora, jer je efekt previše “normalan”. Ponekad odlično posluži za dinamične portrete.
Normalni: 40-50mm
Ove žarišne duljine stvaraju dojam običnosti, normalnosti i svakodnevnosti, zato što pokrivaju otprilike isto područje kao i ljudske oči, ako zanemarimo periferni vid. Za početnika, ovo su žarišne duljine kojima je najteže ovladati, jer im nedostaje ekstremnost širokog kuta, i intimnost teleobjektiva. S druge strane, snimke koje uspijete uhvatiti ovim objektivom imaju to svojstvo da neposredno i trenutno uvlače gledatelja, budući da najviše podsjećaju na stvarnost, stvarna sjećanja, emocije i misli. Slike snimljene normalnim objektivom znaju biti nevjerojatno upečatljive upravo zbog svoje “običnosti”. Zbog toga se početnicima savjetuje da vježbaju upravo s ovim žarišnim duljinama; tako neće svoj nedostatak ideja, vještine i talenta moći prikrivati ekstremnim optičkim efektima širokih i tele objektiva. Normalna žarišna pokazuje vaše ideje,
a ne svojstvo optike.
Kratki teleobjektiv: 70-135mm
Ovo su jako lijepe portretne žarišne duljine, dakako za portrete od struka prema gore. Obično ih se koristi izbliza i na otvorenoj blendi. Također, ove žarišne su odlične za vađenje djelića pejsaža; 70-100mm su moje omiljene pejsažne žarišne duljine, a 135mm mi je omiljeni portretni objektiv.
Dugi teleobjektiv: 200-400mm
Dvoranski sportovi, vađenje djelića pejsaža, divlje životinje, zoo vrt. Također i ekstremno intimni portreti, snimke detalja lica. Zbog krivulje dubinske oštrine, kad pritvorite blendu na njima dobit ćete oštro lice i zamućenu pozadinu; s kratkim teleobjektivima je teže izgubiti pozadinu sa pritvorenom blendom.
Ekstremni teleobjektiv: >400mm
Sport na otvorenom, ptice, divlje životinje.
Makro objektivi (50mm, 100mm)
Kukci, detalji cvijeća, nakit, iznimno sitne stvari, portreti. Da, dobro ste pročitali: makro objektivi su odlični za portrete, ako želite izvući puno detalja s lica. Obično su iznimno oštri, i dobar su izbor ako vam je bitna apsolutna detaljnost slike. Dobar 100mm makro je prva stvar koju biste trebali razmotriti, uz standardni objektiv, budući da će vam poslužiti i kao kratki teleobjektiv za portrete.
Soft focus objektivi
Portreti, i to uglavnom ženski i dječji portreti. To su razmjerno egzotična stakla koja omogućuju korekciju stupnja sferne aberacije objektiva, i na takav način zadržavaju oštru jezgru uz zamućenje rubova predmeta. Sličan efekt moguće je reproducirati u photoshopu.
Fisheye
Dobri su za ilustriranje fisheye efekta, uglavnom. Osim ekstremnih geometrijskih razvlačenja prostora, nisu posebno korisni.
Tilt-shift objektivi
Arhitektura, interijeri i sl. Takvi objektivi su teška egzotika i služe za ispravljanje geometrijskih izobličenja nastalih pri fotografiranju zgrada, drveća i sl. na širokom kutu. Poseban problem početnicima predstavljaju zoom objektivi, dakle oni koji ne pokrivaju samo jednu žarišnu duljinu, nego određeni žarišni raspon. Početnici ih jako vole, jer misle da će im takvi objektivi dati više “kreativne slobode” i “mogućnosti eksperimentiranja”. Zapravo, mišljenje je većine stručnih fotografa da početnici ne bi smjeli ni primirisati zoom objektivu, jer s njim nikad neće naučiti fotografirati. Naprosto, zoom objektiv vas neće naučiti kako neka žarišna duljina crta svjetlom, i uglavnom ćete zoom koristiti umjesto približavanja i udaljavanja od onoga što slikate, umjesto za postizanje točno određenog optičkog efekta.
Nekad je važio i drugi prigovor, da su zoom objektivi svjetlosno slabi i neoštri, ali današnji zoomovi su uglavnom odlično napravljeni i uglavnom na razini nekadašnjih prime objektiva, tako da taj prigovor više ne važi. Ako baš morate koristiti zoom objektiv, recimo ako ste ga dobili uz aparat, pokušajte vježbati fotografiju koristeći ga samo na jednoj žarišnoj duljini, barem tjedan-dva. Nakon toga, prijeđite na drugu žarišnu. Recimo, za početak ga koristite samo na 50mm. Ako treba, zaglavite zoom prsten izolir-trakom. Kad tako budete snimali tjednima ili mjesecima, naučit ćete kako se ponaša normalni objektiv, naučit ćete komponirati sliku tom žarišnom duljinom. Nakon toga, prijeđite na 35mm, naučite komponirati slike tom žarišnom. Kad to naučite, prijeđite na teleobjektiv, 70 ili 100mm. Svaka žarišna duljina je zanat za sebe, i postoje fotografi koji čitav život rade samo s jednom jedinom. Cartier-Bresson je golemu većinu svojih fotki snimio 50mmobjektivom.
Kad ste naučili analizirati scenu iz pozicije više žarišnih duljina, imat ćete iskustvo koje će vam reći “aha, za ovo mi treba 28mm širac, zatvoren na f/8”, ili “ovo je posao za srednji telac na f/2.8”. Kad zoom objektiv naučite koristiti kao zbirku prime objektiva, i fotke komponirate s punom sviješću o tome kako se ponaša žarišna duljina koju ste odabrali, pri blendi na koju ste ga zatvorili, fotke će vam početi ličiti na nešto. Ne mogu vam ni objasniti koliko sam frustriran gledanjem snapshota koje ljudi snimaju tako što klincu ili kućnom ljubimcu priđu na deset centimetara, a onda shvate da su preblizu, pa se zoomom “udalje”, odnosno prebace na najširi kut. Nakon svega toga, zabljesnu nesretnu žrtvu frontalnim flashom, pa dobijemo fotku geometrijski izobličenog, nefokusiranog čudovišta crvenih očiju, s dodatnim flash-efektom smrznute zapanjenosti. Takve tipične anti-fotografije pokazuju što ljudi rade kad im date aparat u ruke, a ne pročitaju nijedan tekst s fotografskom teorijom, koji bi im objasnio kako se ponašaju objektivi, kako treba osvijetliti scenu, što nije pametno raditi i kako treba posložiti kompoziciju za dobivanje željenog efekta.
Iako se takvi snapshot-užasi povezuju s idiot-kamerama “bez manualnih postavki”, činjenica je da takvi aparatići znaju biti posve dobri, i da s njima čovjek može sasvim fino komponirati fotografiju, ako zna posložiti scenu za žarišnu duljinu objektiva takvog aparata (najčešće 35mm, kod filmskih idiota).Obično se veli da širokokutnim objektivom nije dobro slikati portret, ali to zapravo nije istina. Širokokutni objektiv zna biti odličan za dinamične portrete, ako znate kako crta svjetlo, kako krivi prostor, i tome slično. Te stvari se daju naučiti samo ako si namjerno ograničite izbor; u slučaju objektiva, manje je više. Jedna žarišna duljina, paradoksalno, naučit će vas o fotografiji daleko više od objektiva koji pokriva veliki raspon.
subota, 24. prosinca 2011.
Kako prestati pušiti | Odvikavanje od cigareta
Mnogi pušači se počinju pitati: "Zašto ja pušim, mogu li ja prestati pušiti?" Najčešće u toj fazi odustanu od daljeg konkretnog razmišljanja, te prođe još nekoliko godina. Potom sazrije razmišljanje da treba prestati pušiti, i nastupa pripremna faza za taj korak. Veći dio pušača prestaje pušiti naglo (oko 80 posto), dok manji broj prestaje postupno, smanjujući broj cigareta.
Nakon naglog prestanka dugogodišnjeg pušenja čovjek osjeća znakove ustezanja
(apstinencijsku krizu). Smatra se da je ovisnost o nikotinu jednaka ovisnosti o kokainu ili heroinu. No, to je samo subjektivni doživljaj nedostatka nečega na što je inače čovjek navikao. Pozitivni zdravstveni učinci na tijelu nakon što se prestane pušiti nastupaju trenutno i nema nikakvih loših zdravstvenih učinaka, osim lošeg raspoloženja.
Ispunite vrijemeApstinencijska kriza najžešća je oko 2 do 3 tjedna, potom se simptomi prorjeđuju i slabe, no traju sve do tri mjeseca, ponekad i nešto dulje. Prva dva do tri tjedna osobe osjećaju razdražljivost, nemir, nesanicu, glavobolju, promjene raspoloženja, zabrinutost, pojačani apetit, žudnju za cigaretom ili imaju probleme s koncentracijom. Smatra se da svaka osoba ima barem tri od navedenih desetak simptoma apstinencijske krize kada prestane pušiti.
Prestati pušiti, dakle, nije lagano. No, dobro zdravlje, financijska korist i ostale prednosti nepušenja trebaju prevagnuti nad apstinencijskom krizom.
Prvih dana nakon prestanka, kada se javi želja za cigaretom brzo treba nešto poduzeti: ustati se od stola (npr. ako nešto piše- da napravite poslove koji su čekali dulje vrijeme na red: ličenja stana, uređenje vrta, složite fotografije, obnovite stari hobi...
Pomagači u krizi
Ako to ipak nije dovoljno i simptomi apstinencijske krize su jako izraženi, savjetuje se farmakološka podrška (lijekovi). Ona postoji u dva oblika: ili kao nikotinsko zamjensko sredstvo ili ne-nikotinski lijek za odvikavanje od pušenja, prošetati, duboko udahnuti nekoliko puta, razgibati ruke, popiti čašu vode, pojesti jabuku... Kada čovjek prestane pušiti dan se čini znatno duljim. Zato je poželjno ispuniti vrijeme nekim aktivnostima koje su nam drage. Osobito se to tiče večernjih sati, kada nismo zauzeti svojim uobičajenim radnim obavezama. Upišite školu stranih jezika, neki tečaj, idite na fitness...
Iskoristite višak energije
Budući da je nikotin onaj sastojak iz dima cigarete koji izaziva ugodu, djeluje stimulativno, ali uzrokuje i ovisnost o cigareti, kontrolirano davanje nikotina pri naglom prestanku pušenja znatno može olakšati apstinencijsku krizu. Nikotinsko zamjensko sredstvo na našem tržištu postoji u obliku žvakaćih guma i flastera.Žvakaće gume su u dozama od 2 i 4 mg. Slabija doza je za blaže pušače, koji puše oko 15-20 cigareta dnevno, a 4 mg je za one koji puše oko 25 do 30 cigareta dnevno. Žvaču se po pola sata više puta dnevno, kad se javi potreba za cigaretom, može se uzimati čak i svakih sat vremena (do 15 komada dnevno) prvih dana nakon prestanka. Kako popušta jačina krize, tako se postupno smanjuje broj žvakaćih guma dnevno, te se nakon nekoliko tjedana (ili mjeseci) prekida s uzimanjem. Nikotinski flaster zalijepi se na neki glatki dio kože tijela i mijenja se svaki dan, te se nikotin upija preko kože u tijelo. Tako je u organizmu stalno prisutna stanovita koncentracija nikotina, pa se ne javljaju simptomi apstinencijske krize.
Bupropion (pod nazivom Zyban) je lijek koji nije na bazi nikotina, nego njegov mehanizam zadire u prijenos neurotransmitera (tvari koje prenose spoznaje, misli i osjećaje u mozgu) u središnjem živčanom sustavu. Lijek je u obliku tableta od 150 mg, počinje se uzimati oko tjedan dana prije prestanka pušenja, te kad se sedmi dan prestane pušiti, navodi se da više ne nedostaje cigareta. Ovaj lijek još nije registriran u Hrvatskoj. Brojne studije ukazuju kako oba načina potpore tijekom apstinencijske krize pouzdano povećavaju uspješnost prestanka pušenja.
Nakon naglog prestanka dugogodišnjeg pušenja čovjek osjeća znakove ustezanja
(apstinencijsku krizu). Smatra se da je ovisnost o nikotinu jednaka ovisnosti o kokainu ili heroinu. No, to je samo subjektivni doživljaj nedostatka nečega na što je inače čovjek navikao. Pozitivni zdravstveni učinci na tijelu nakon što se prestane pušiti nastupaju trenutno i nema nikakvih loših zdravstvenih učinaka, osim lošeg raspoloženja.
Ispunite vrijemeApstinencijska kriza najžešća je oko 2 do 3 tjedna, potom se simptomi prorjeđuju i slabe, no traju sve do tri mjeseca, ponekad i nešto dulje. Prva dva do tri tjedna osobe osjećaju razdražljivost, nemir, nesanicu, glavobolju, promjene raspoloženja, zabrinutost, pojačani apetit, žudnju za cigaretom ili imaju probleme s koncentracijom. Smatra se da svaka osoba ima barem tri od navedenih desetak simptoma apstinencijske krize kada prestane pušiti.
Prestati pušiti, dakle, nije lagano. No, dobro zdravlje, financijska korist i ostale prednosti nepušenja trebaju prevagnuti nad apstinencijskom krizom.
Prvih dana nakon prestanka, kada se javi želja za cigaretom brzo treba nešto poduzeti: ustati se od stola (npr. ako nešto piše- da napravite poslove koji su čekali dulje vrijeme na red: ličenja stana, uređenje vrta, složite fotografije, obnovite stari hobi...
Pomagači u krizi
Ako to ipak nije dovoljno i simptomi apstinencijske krize su jako izraženi, savjetuje se farmakološka podrška (lijekovi). Ona postoji u dva oblika: ili kao nikotinsko zamjensko sredstvo ili ne-nikotinski lijek za odvikavanje od pušenja, prošetati, duboko udahnuti nekoliko puta, razgibati ruke, popiti čašu vode, pojesti jabuku... Kada čovjek prestane pušiti dan se čini znatno duljim. Zato je poželjno ispuniti vrijeme nekim aktivnostima koje su nam drage. Osobito se to tiče večernjih sati, kada nismo zauzeti svojim uobičajenim radnim obavezama. Upišite školu stranih jezika, neki tečaj, idite na fitness...
Iskoristite višak energije
Budući da je nikotin onaj sastojak iz dima cigarete koji izaziva ugodu, djeluje stimulativno, ali uzrokuje i ovisnost o cigareti, kontrolirano davanje nikotina pri naglom prestanku pušenja znatno može olakšati apstinencijsku krizu. Nikotinsko zamjensko sredstvo na našem tržištu postoji u obliku žvakaćih guma i flastera.Žvakaće gume su u dozama od 2 i 4 mg. Slabija doza je za blaže pušače, koji puše oko 15-20 cigareta dnevno, a 4 mg je za one koji puše oko 25 do 30 cigareta dnevno. Žvaču se po pola sata više puta dnevno, kad se javi potreba za cigaretom, može se uzimati čak i svakih sat vremena (do 15 komada dnevno) prvih dana nakon prestanka. Kako popušta jačina krize, tako se postupno smanjuje broj žvakaćih guma dnevno, te se nakon nekoliko tjedana (ili mjeseci) prekida s uzimanjem. Nikotinski flaster zalijepi se na neki glatki dio kože tijela i mijenja se svaki dan, te se nikotin upija preko kože u tijelo. Tako je u organizmu stalno prisutna stanovita koncentracija nikotina, pa se ne javljaju simptomi apstinencijske krize.
Bupropion (pod nazivom Zyban) je lijek koji nije na bazi nikotina, nego njegov mehanizam zadire u prijenos neurotransmitera (tvari koje prenose spoznaje, misli i osjećaje u mozgu) u središnjem živčanom sustavu. Lijek je u obliku tableta od 150 mg, počinje se uzimati oko tjedan dana prije prestanka pušenja, te kad se sedmi dan prestane pušiti, navodi se da više ne nedostaje cigareta. Ovaj lijek još nije registriran u Hrvatskoj. Brojne studije ukazuju kako oba načina potpore tijekom apstinencijske krize pouzdano povećavaju uspješnost prestanka pušenja.
Kako otkriti da li vas partner vara | Otkrivanje prevare
Uhvatiti nevjernog partnera u prevari ili uopće saznati da vas vara vrlo je teško zbog toga što „prevaranti“ imaju prednost kada se radi o nevjeri. Većina prevara prođe neopaženo i nedokazano, zbog toga što „pravila igre“ idu u korist onih koji varaju.
Zbog čega prevara prolazi nezamijećeno?Većina ljudi ima želju i potrebu vjerovati onome što im partner govori. Povjerenje u partnera kreira osjećaj sigurnosti i ugode. Nitko ne želi zaista misliti kako mu možda partner laže, posebno kada se radi o vjernosti.U stvari, neki se ljudi se dosta trude kako ne bi vidjeli partnerovu prevaru, jer znaju da bi im istina bila mnogo bolnija od neznanja. To objašnjava zbog čega uglavnom supruga ili suprug zadnji saznaju, čak i kada je svima drugima nevjernost očita, jer je to saznanje njima i najbolnije. Naravno partner koji vara gradi sebi prednost iz ovoga. On koristi želju za povjerenjem drugog partnera i govori mu točno ono što zna da želi čuti (npr. Nikad te ne bi varao“).
Znakovi da vas partner varaPartner koji vara ne samo da iskorištava partnerovu želju za povjerenjem, nego se i trudi prekriti sve znakove prevare. Znakovi prevare dosta variraju od situacije do situacije i od veze do veze, tako da je nemoguće načiniti listu znakova koji bi vas trebali upozoriti da vas partner vara. A takvi popisi često znaju biti i kontraproduktivni. Uzmimo npr. signal koji se najčešće navodi – iznenadna promjena partnerovog ponašanja. Je li se vaš suprug iznenada odlučio na dijetu? To može biti signal nevjere, ali može biti i zbog drugih razloga. Možda partnerovo iznenadno zanimanje za tjelovježbu i dijete je povezano s uviđanjem prednosti koje će imati od zdravijeg načina života. Nadalje, traženje signala nevjere često i zavarava sumnjičavog partnera. Na primjer, briše li partner povijest poziva nakon svakog telefonskog razgovora? Ovakav ili slični postupci čine drugog partnera anksioznim i potiču sumnjičavost. I naravno na taj način olakšavaju partneru koji vara…
Pomažete li u prekrivanju nevjere?
Sumnja je vrlo snažna emocija i teško ju je sakrit. Slična je ljubomori. Pojedinac koji sumnja u partnera odašilje signale o svojim sumnjama konstantno motreći partnera i njegovo ponašanje. Naravno ako partner koji vara detektira sumnju, više će se truditi prekriti. Svoje ponašanje će prilagoditi i sakriti sve očitije tragove nevjere. Pojednostavljeno, sumnjičavi partner pomaže onome koji vara. Ako partneru pokažete signale sumnje biti će mnogo teže otkriti istinu. U svakom slučaju osobe koje varaju su u prednosti – i sumnja i povjerenje rade u njihovu korist.
Vara li me partner?Ako sumnjate da vas partner vara nemojte ništa poduzimati dok se ne uvjerite u to, dok ne pronađete čvrste dokaze. I dok je u svakoj vezi korisno s partnerom razgovarati o problemima, kada se radi p prevari to nije slučaj. Osoba nikad neće priznati prevaru, osim ako je suočena s čvrstim dokazima. Nikad od partnera nemojte tražiti priznanje na temelju sumnji. Čak i kada su suočeni s čvrstim dokazima neki partneri će i dalje lagati. Iako postoje mnogi trikovi za zbližavanje partnera ili za otvoreniju komunikaciju, kod prevare oni ne vrijede.Unatoč tim problemima postoji nekoliko praktičnih metoda pomoću kojih možete otkriti. Sve takve metode oslanjaju se na istraživanje i pažljivo promatranje. Naravno, neke od njih su neetične ako se vaše sumnje pokažu neopravdanima, ali su vrlo učinkovite.
Slučajna saznanjaU većini slučajeva prevara se otkriva sasvim slučajno. Muž dolazi kući ranije s posla, treća osoba sasvim slučajno otkriva istinu ne znajući s kim razgovara, partner zabunom šalje mail i sl.
Promatranje partnera
Praćenje partnera je vjerojatno najučinkovitiji i najpouzdaniji način za otkriti istinu bez njegovog znanja ili pitanja. Međutim špijuniranje partnera može uzrokovati i probleme. Je li etično uhoditi nekoga?! S druge strane ako stvarno želite otkriti istinu kako to učiniti?
Kako otkriti prevaru?
1. Vodite dnevnik partnerovih aktivnosti. Zapišite vrijeme, imena mjesta i druge ljude upletene u partnerove aktivnosti, izlike koje vam je dao i sl. Taj dnevnik je vrijedan jer ćete moći uvijek usporediti što vam je rekao s telefonskim računima, izvješćima s kreditne kartice, razgovorima s drugim ljudima. Partner će vjerojatno mijenjati svoju priču ili dovoditi u pitanje vaša sjećanja, zbog toga su zabilješke nužne.
2. Pratite telefonske pozive, bilježite vrijeme i brojeve.
3. Planirajte iznenadne posjete na posao, dođite kući u neočekivano vrijeme ili objavite kako ćete raditi do kasno, a zatim dođite kući ranije.
4. Ako možete uvijek tražite potpuni ispis suprugovog telefonskog računa. Obratite pažnju na neuobičajenu količinu telefonskih poziva na neki broj. Provjerite čiji je. Ne oslanjajte se na imena upisana u telefonski imenik, provjeravajte brojeve, jer često se ispod imena prijatelja kriju brojevi ljubavnika ili ljubavnica.
5. Nikad ništa ne pitajte partnera, sve dok niste sigurni, imate neosporive dokaze i znate što ćete učiniti. Neke dokaze sačuvajte za kraj. Partner će vas započeti ispitivati kako bi vidio koliko točno znate. Prije svakog suočavanja partnera sa svojim optužbama morate znati što ćete učiniti. Što ćete učiniti ako prizna? Ako ne prizna? Ako znate da ćete preći preko toga, a da će se partner ponovno uplesti u takvu situaciju onda ga nemojte bezvezno opterećivati i kreirati napete i neugodne situacije.
Zbog čega prevara prolazi nezamijećeno?Većina ljudi ima želju i potrebu vjerovati onome što im partner govori. Povjerenje u partnera kreira osjećaj sigurnosti i ugode. Nitko ne želi zaista misliti kako mu možda partner laže, posebno kada se radi o vjernosti.U stvari, neki se ljudi se dosta trude kako ne bi vidjeli partnerovu prevaru, jer znaju da bi im istina bila mnogo bolnija od neznanja. To objašnjava zbog čega uglavnom supruga ili suprug zadnji saznaju, čak i kada je svima drugima nevjernost očita, jer je to saznanje njima i najbolnije. Naravno partner koji vara gradi sebi prednost iz ovoga. On koristi želju za povjerenjem drugog partnera i govori mu točno ono što zna da želi čuti (npr. Nikad te ne bi varao“).
Znakovi da vas partner varaPartner koji vara ne samo da iskorištava partnerovu želju za povjerenjem, nego se i trudi prekriti sve znakove prevare. Znakovi prevare dosta variraju od situacije do situacije i od veze do veze, tako da je nemoguće načiniti listu znakova koji bi vas trebali upozoriti da vas partner vara. A takvi popisi često znaju biti i kontraproduktivni. Uzmimo npr. signal koji se najčešće navodi – iznenadna promjena partnerovog ponašanja. Je li se vaš suprug iznenada odlučio na dijetu? To može biti signal nevjere, ali može biti i zbog drugih razloga. Možda partnerovo iznenadno zanimanje za tjelovježbu i dijete je povezano s uviđanjem prednosti koje će imati od zdravijeg načina života. Nadalje, traženje signala nevjere često i zavarava sumnjičavog partnera. Na primjer, briše li partner povijest poziva nakon svakog telefonskog razgovora? Ovakav ili slični postupci čine drugog partnera anksioznim i potiču sumnjičavost. I naravno na taj način olakšavaju partneru koji vara…
Pomažete li u prekrivanju nevjere?
Sumnja je vrlo snažna emocija i teško ju je sakrit. Slična je ljubomori. Pojedinac koji sumnja u partnera odašilje signale o svojim sumnjama konstantno motreći partnera i njegovo ponašanje. Naravno ako partner koji vara detektira sumnju, više će se truditi prekriti. Svoje ponašanje će prilagoditi i sakriti sve očitije tragove nevjere. Pojednostavljeno, sumnjičavi partner pomaže onome koji vara. Ako partneru pokažete signale sumnje biti će mnogo teže otkriti istinu. U svakom slučaju osobe koje varaju su u prednosti – i sumnja i povjerenje rade u njihovu korist.
Vara li me partner?Ako sumnjate da vas partner vara nemojte ništa poduzimati dok se ne uvjerite u to, dok ne pronađete čvrste dokaze. I dok je u svakoj vezi korisno s partnerom razgovarati o problemima, kada se radi p prevari to nije slučaj. Osoba nikad neće priznati prevaru, osim ako je suočena s čvrstim dokazima. Nikad od partnera nemojte tražiti priznanje na temelju sumnji. Čak i kada su suočeni s čvrstim dokazima neki partneri će i dalje lagati. Iako postoje mnogi trikovi za zbližavanje partnera ili za otvoreniju komunikaciju, kod prevare oni ne vrijede.Unatoč tim problemima postoji nekoliko praktičnih metoda pomoću kojih možete otkriti. Sve takve metode oslanjaju se na istraživanje i pažljivo promatranje. Naravno, neke od njih su neetične ako se vaše sumnje pokažu neopravdanima, ali su vrlo učinkovite.
Slučajna saznanjaU većini slučajeva prevara se otkriva sasvim slučajno. Muž dolazi kući ranije s posla, treća osoba sasvim slučajno otkriva istinu ne znajući s kim razgovara, partner zabunom šalje mail i sl.
Promatranje partnera
Praćenje partnera je vjerojatno najučinkovitiji i najpouzdaniji način za otkriti istinu bez njegovog znanja ili pitanja. Međutim špijuniranje partnera može uzrokovati i probleme. Je li etično uhoditi nekoga?! S druge strane ako stvarno želite otkriti istinu kako to učiniti?
Kako otkriti prevaru?
1. Vodite dnevnik partnerovih aktivnosti. Zapišite vrijeme, imena mjesta i druge ljude upletene u partnerove aktivnosti, izlike koje vam je dao i sl. Taj dnevnik je vrijedan jer ćete moći uvijek usporediti što vam je rekao s telefonskim računima, izvješćima s kreditne kartice, razgovorima s drugim ljudima. Partner će vjerojatno mijenjati svoju priču ili dovoditi u pitanje vaša sjećanja, zbog toga su zabilješke nužne.
2. Pratite telefonske pozive, bilježite vrijeme i brojeve.
3. Planirajte iznenadne posjete na posao, dođite kući u neočekivano vrijeme ili objavite kako ćete raditi do kasno, a zatim dođite kući ranije.
4. Ako možete uvijek tražite potpuni ispis suprugovog telefonskog računa. Obratite pažnju na neuobičajenu količinu telefonskih poziva na neki broj. Provjerite čiji je. Ne oslanjajte se na imena upisana u telefonski imenik, provjeravajte brojeve, jer često se ispod imena prijatelja kriju brojevi ljubavnika ili ljubavnica.
5. Nikad ništa ne pitajte partnera, sve dok niste sigurni, imate neosporive dokaze i znate što ćete učiniti. Neke dokaze sačuvajte za kraj. Partner će vas započeti ispitivati kako bi vidio koliko točno znate. Prije svakog suočavanja partnera sa svojim optužbama morate znati što ćete učiniti. Što ćete učiniti ako prizna? Ako ne prizna? Ako znate da ćete preći preko toga, a da će se partner ponovno uplesti u takvu situaciju onda ga nemojte bezvezno opterećivati i kreirati napete i neugodne situacije.
Kako ispravno "uletiti" curi
Kako upoznati nekog novog na javnom mjestu ili početi pričati s nepoznatom osobom koja ti se čini simpa? Vjerujemo da ste si puno puta postavili ovo pitanje. Naravno, kad ti svi govore kako se ne bi trebao ponašati, dobro bi bilo da čuješ kako se treba ponašati, zar ne?Dečki su često pod pritiskom jer im njihovi vršnjaci, članovi obitelji i mediji govore da oni trebaju prvi pristupiti curama. Tu nema nekih novosti - nažalost, to je istina. No uletiti nekome novome moraš pažljivo i s poštovanjem, kako druga osoba to ne bi shvatila kao dosađivanje. Prići djevojci je jedan od najtežih poslova s kojim se suočavaju dečki. Strah od odbijanja, strah od odgovora - nikada ne znate hoće li vas djevojka prihvatiti ili odbiti. No postoje neka pravila s kojima ne možete pogriješiti:
1. Uspostavite kontakt očima.
Jedan od najvažnijih razloga zašto je većina dečki odbijena jest zato što prije nisu uspostavili dobar kontakt ili kako se kaže - nisu im se sreli pogledi. Kontakt očima sugerira da druga osoba također želi komunicirati s vama.
2. Lagani smiješak.
To je najbolji način da skužite je li cura zainteresirana ili ne i želi li da joj priđete. Kada uputite smiješak nekoj curi usput, ona će vam se vjerojatno slatko nasmijati ako želi da joj priđete. A ako na vaš smiješak odgovori hladnim izrazom lica ili pak skrene pogled, to uglavnom znači da vas pokušava ignorirati i da ne želi da joj priđete.
3. Pozitivan govor tijela.
Vrlo je važan ako želite uspješno uletiti djevojci i dobiti željeni odgovor. Neki dečki često pristupaju pognutih ramena i izgledaju nervozno. Jednom kada djevojka osjeti da ste nervozni, s takvim držanjem vjerojatno će vas odbiti. Pritom vrijedi ona stara - cure više vole dečke koji zrače samopouzdanjem. Ipak, izbjegavajte izgledati umišljeno. Jednostavno nemojte biti sramežljivi.
4. Budi siguran da postoji pristanak na komunikaciju.
Naslućuje li njen govor tijela, ton glasa, kontakt očima (ili nedostatak istog), da želi razgovarati s tobom? Ako nisi siguran, uvijek možeš pitati 'Je li u redu da porazgovaramo?'
5. Izbjegavaj upade tipa: 'Smiješak! Čemu ta tužna faca!' ako vidiš da osoba ima neutralan ili čak tužan izraz lica. Ne možeš znati što joj se dogodilo taj dan (možda joj je, npr. umro pas) i ovakav pristup je potpuno pogrešan. Zar je stvarno prva stvar koju želiš reći nekome da izgleda 'krivo'?
6. Druga stvar su cure koje glume da su 'hard to get' i zabavno im je vidjeti koliko ćeš pokušavati. To je i neka vrsta testa, kako bi vidjele smatra li frajer da je vrijedna truda. Neki dečki okrenut će se i više se neće zamarati curom koja glumi ledenu kraljicu, dok će drugi uživati u tome da je malo-pomalo otope.
7. Iako je možda previše očito, nije loše napomenuti - najvažniji faktor jest da se odnosiš prema osobi s poštovanjem. Nemoj koristiti uvrede, psovke ili rječnik zbog kojeg će se cura osjećati kao seksualni objekt. Pozdrav, smiješak ili čavrljanje koje ne uključuje komentare o nečijem izgledu (ili barem, ne odmah) vjerojatno neće uvrijediti nikoga i može otvoriti vrata daljnjem razgovoru. Izbjegavaj nazive tipa 'dušo', 'ljubavi', 'draga'. Možda neki to neće smatrati uvredom, no većina ipak hoće.
8. Nemoj psovati, vrijeđati ili nauditi osobi koja te odbije. Većinu vremena ljudi u javnosti ne žele upoznati nekoga ili pričati s nekime. Žele doći od točke A do točke B ili udahnuti malo svježeg zraka. Najčešće se žure ili su okupirani nečime. Nažalost, veće su šanse da osoba kojoj prilaziš neće htjeti pričati ili komunicirati s tobom, ako joj uletiš negdje na ulici ili u prolazu. To nema nikakve veze s tobom osobno. U svakom slučaju, veće su ti šanse na nekom statičnom mjestu - tipa kafiću, klubu...
9. Pripazi na situaciju i kontekst u kojem im prilaziš nekome. Na primjer, je li mrak i pusta ulica? Jesi li viši i stariji od osobe kojoj pristupaš? Jesi li s frendovima dok je druga osoba sama? Ako bilo koji od ovih faktora odgovara, budi svjestan da bi se cura mogla osjećati nesigurno ili nelagodno zbog tvog uleta. Zato joj pristupi pažljivo, nenametljivo i razjasni da joj ne želite naškoditi. Ako vidiš da joj nije ugodno, bolje bi bilo da je ostaviš na miru.
10. Ako ti cura, npr. u nekom klubu, daje do znanja da nije zainteresirana, nasmij se, pruži joj ruku i reci 'Bilo mi je drago što smo se upoznali' te nemoj više trošiti vrijeme.
11. Ako misliš da je zainteresirana, pazi da s vremenom ne postaneš prenaporan.
Uzmi pauzu, vrati se prijateljima i predloži joj 'Mogli bismo kasnije pročavrljati'. Tako ćeš joj još više povećati želju za daljnjim razgovorom!
12. Ovo su neki signali koji će pokazati da je ulet upalio - smijat će se na tvoje šale, igrati se s kosom, hihotati, zacrveniti itd. Ako napravi fizički kontakt (na primjer, dodiruje ti ruku dok se smije na tvoje šale), to je dobar znak.
Imaj na umu:Pripazi na higijenu i odjeću. Cure vole njegovane dečke koji se znaju lijepo obući.Nemoj biti štedljiv: plati joj cugu, pa ako i treba i taksi do doma. Bilo bi lijepo da je otpratiš do tramvaja i budeš siguran da je sigurno stigla doma. Pazi na manire: otvori joj vrata, žvači hranu i kaugumu zatvorenih usta, ustupi joj mjesto da sjedne, privuci stolac... Imaj na umu da, ako je u društvu, moraš ostaviti dobar dojam i na njene frendice, a ne samo na nju. I najvažnije od svega - nemoj glumiti i pristupati bahato - budi svoj!
1. Uspostavite kontakt očima.
Jedan od najvažnijih razloga zašto je većina dečki odbijena jest zato što prije nisu uspostavili dobar kontakt ili kako se kaže - nisu im se sreli pogledi. Kontakt očima sugerira da druga osoba također želi komunicirati s vama.
2. Lagani smiješak.
To je najbolji način da skužite je li cura zainteresirana ili ne i želi li da joj priđete. Kada uputite smiješak nekoj curi usput, ona će vam se vjerojatno slatko nasmijati ako želi da joj priđete. A ako na vaš smiješak odgovori hladnim izrazom lica ili pak skrene pogled, to uglavnom znači da vas pokušava ignorirati i da ne želi da joj priđete.
3. Pozitivan govor tijela.
Vrlo je važan ako želite uspješno uletiti djevojci i dobiti željeni odgovor. Neki dečki često pristupaju pognutih ramena i izgledaju nervozno. Jednom kada djevojka osjeti da ste nervozni, s takvim držanjem vjerojatno će vas odbiti. Pritom vrijedi ona stara - cure više vole dečke koji zrače samopouzdanjem. Ipak, izbjegavajte izgledati umišljeno. Jednostavno nemojte biti sramežljivi.
4. Budi siguran da postoji pristanak na komunikaciju.
Naslućuje li njen govor tijela, ton glasa, kontakt očima (ili nedostatak istog), da želi razgovarati s tobom? Ako nisi siguran, uvijek možeš pitati 'Je li u redu da porazgovaramo?'
5. Izbjegavaj upade tipa: 'Smiješak! Čemu ta tužna faca!' ako vidiš da osoba ima neutralan ili čak tužan izraz lica. Ne možeš znati što joj se dogodilo taj dan (možda joj je, npr. umro pas) i ovakav pristup je potpuno pogrešan. Zar je stvarno prva stvar koju želiš reći nekome da izgleda 'krivo'?
6. Druga stvar su cure koje glume da su 'hard to get' i zabavno im je vidjeti koliko ćeš pokušavati. To je i neka vrsta testa, kako bi vidjele smatra li frajer da je vrijedna truda. Neki dečki okrenut će se i više se neće zamarati curom koja glumi ledenu kraljicu, dok će drugi uživati u tome da je malo-pomalo otope.
7. Iako je možda previše očito, nije loše napomenuti - najvažniji faktor jest da se odnosiš prema osobi s poštovanjem. Nemoj koristiti uvrede, psovke ili rječnik zbog kojeg će se cura osjećati kao seksualni objekt. Pozdrav, smiješak ili čavrljanje koje ne uključuje komentare o nečijem izgledu (ili barem, ne odmah) vjerojatno neće uvrijediti nikoga i može otvoriti vrata daljnjem razgovoru. Izbjegavaj nazive tipa 'dušo', 'ljubavi', 'draga'. Možda neki to neće smatrati uvredom, no većina ipak hoće.
8. Nemoj psovati, vrijeđati ili nauditi osobi koja te odbije. Većinu vremena ljudi u javnosti ne žele upoznati nekoga ili pričati s nekime. Žele doći od točke A do točke B ili udahnuti malo svježeg zraka. Najčešće se žure ili su okupirani nečime. Nažalost, veće su šanse da osoba kojoj prilaziš neće htjeti pričati ili komunicirati s tobom, ako joj uletiš negdje na ulici ili u prolazu. To nema nikakve veze s tobom osobno. U svakom slučaju, veće su ti šanse na nekom statičnom mjestu - tipa kafiću, klubu...
9. Pripazi na situaciju i kontekst u kojem im prilaziš nekome. Na primjer, je li mrak i pusta ulica? Jesi li viši i stariji od osobe kojoj pristupaš? Jesi li s frendovima dok je druga osoba sama? Ako bilo koji od ovih faktora odgovara, budi svjestan da bi se cura mogla osjećati nesigurno ili nelagodno zbog tvog uleta. Zato joj pristupi pažljivo, nenametljivo i razjasni da joj ne želite naškoditi. Ako vidiš da joj nije ugodno, bolje bi bilo da je ostaviš na miru.
10. Ako ti cura, npr. u nekom klubu, daje do znanja da nije zainteresirana, nasmij se, pruži joj ruku i reci 'Bilo mi je drago što smo se upoznali' te nemoj više trošiti vrijeme.
11. Ako misliš da je zainteresirana, pazi da s vremenom ne postaneš prenaporan.
Uzmi pauzu, vrati se prijateljima i predloži joj 'Mogli bismo kasnije pročavrljati'. Tako ćeš joj još više povećati želju za daljnjim razgovorom!
12. Ovo su neki signali koji će pokazati da je ulet upalio - smijat će se na tvoje šale, igrati se s kosom, hihotati, zacrveniti itd. Ako napravi fizički kontakt (na primjer, dodiruje ti ruku dok se smije na tvoje šale), to je dobar znak.
Imaj na umu:Pripazi na higijenu i odjeću. Cure vole njegovane dečke koji se znaju lijepo obući.Nemoj biti štedljiv: plati joj cugu, pa ako i treba i taksi do doma. Bilo bi lijepo da je otpratiš do tramvaja i budeš siguran da je sigurno stigla doma. Pazi na manire: otvori joj vrata, žvači hranu i kaugumu zatvorenih usta, ustupi joj mjesto da sjedne, privuci stolac... Imaj na umu da, ako je u društvu, moraš ostaviti dobar dojam i na njene frendice, a ne samo na nju. I najvažnije od svega - nemoj glumiti i pristupati bahato - budi svoj!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)